petak, 05.05.2006.
Evo onog što ste tražili
Ja uvijek ispunim obećanje pa ću tako i sada!
Vjenceslav Novak: IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA
O PISCU: Vjenceslav Novak je rođen 1859. u Senju. Gimnaziju je polazio u Senju i Gospiću. Učiteljsku školu završio je Zagrebu. Napisao je sedam romana i oko stotinu što većih što manjih pripovijedaka, od kojih su neke po opsegu velike kao romani. Romani su mu: «Pod Nehajem», «Posljednji Stipančići», «Dva svijeta», «Zapreke», «Pavao Šegota» i «Tito Dorčić». Od pripovijedaka valja spomenuti zbirku «Podgorske pripovijetke», zatim «U glib», «Majstor Adam», «Pred svjetlom» , «Iz velegradskog podzemlja», « Socijaldemokrat» i «Podgorka».
SADRŽAJ: Mika sjedi na Iličkom trgu. Snijeg pada po njemu, ali on ne mari, samo ukipljeno gleda u daljinu. Odjednom dolazi pijani Slovak, pada po podu, stražar ga odvodi i na ulici opet zavlada mir. Mika je zabrinut i kaje se zbog onoga što je napravio. Prisjeća se jučerašnjeg dana. On je jučer s Jankićem ispilio i iscijepao drva za nekog bogatog čovjeka. Taj čovjek ih je savjetovao da novac daju svojim ženama i da malo uštede, no oni ga nisu slušali te su otišli u gostionicu «28», kod Talijana. Tamo su se napili i zatim su otišli kući. Mika je bio toliko pijan da je jedva pronašao svoju kuću. Kada je napokon stigao pao je u nesvijest, a kada su mu sinovi pomogli da ustane pokušao ih je uhvatiti i istući ali oni su mu uspjeli pobjeći. Nažalost, Evica, njegova kći mezimica koju je volio najviše na svijetu nije uspjela. Uhvatio ju je i istukao. Spasila ju je njezina majka Lucija. Kada se Mika ujutro probudio vidio je svoju uplakanu ženu koja mu je rekla da je Evici loše i da joj iz usta stalno curi krv. Mika se jako rastužio i išao jju je pogledati. Zatim je otišao raditi. Kada se vratio s posla novac je dao starijem sinu da odnese majci i rekao da ide na Ilički trg. On još uvijek sjedi tamo zabrinut za Evicu, spušta se noć. Lucija dolazi po Miku i obavještava ga da je Evica preminula. Oboje uplakani odlaze kući.
KOMPOZICIJA:
UVOD-Mika sjedi na Iličkom trgu, snijeg pada, pijani Slovak pada na pod
ZAPLET-Mika razmišlja što mu se događalo u ova dva dana (pijanstvo s Jankićem, dolazak kući, pretučena Evica)
VRHUNAC-Mika nastavlja razmišljati o Evici kako joj iz usta curi krv i kako je otišao raditi ostavivši ženu samu s Evicom
RASPLET-svojim razmišljanjem približava se sadašnjosti. Sjeća se kako je starijem sinu dao novac i otišao na Ilički trg
KRAJ-Mikina žena Lucija dolazi po njega i javlja mu da je Evica preminula. Mika se kaje i sa ženom odlazi kući
TEMA I IDEJA: Tema ovog djela su dva dana u životu siromaha Mike, a ideja težak život u vrijeme piščeva života.
VRSTA DJELA: Ovo djelo je socijalna pripovijetka.
MJESTO I VRIJEME RADNJE: Mjesto radnje je velegradsko podzemlje-Mikina kuća, gostiona, Ilički trg, a vrijeme radnje je prošlost, zima.
KARAKTERIZACIJA GL. LIKA: Glavni lik u ovom djelu je Mika.
On je surov i prost. U nekim dijelovima pripovijetke čini se kao da nema srca, ali on u dubini srca jako pati. Njegovo srce se slama. Njegov opis možemo najviše možemo pronaći u ženinim riječima: «Razbojnik si… Surov si i prost kao što nijedan od tvojih drugova. Jer i drugi se opiju…pogriješe, ali se i skruše. A ti…fuj! Sram te bilo! (…) Ubio si dijete… Gori si od psa! Pas čuva svoje štene, a ti si ono siroče izbio na mrtvo ime. (…) Ali što je to tebi, kad srca nemaš!» No, kada dolazi do bolesne Evice vidimo njegovu osjećajnost:» Što se ovo dogodilo?-pitao se gledajući dijete s bolju i s užasom duše. Sagnuo se nada nju naslonivši nježno svoje lice uz njezinu vruću glavicu, a dvije njegove suze pale su na Evičino čelo. –Da Bog da, Evice, da mi ruka usahne!-govorio je djetetu… -Oh, kako će to tebi otac nagraditi, samo ti skoro ozdravi…» Njegova žena također dobro poznaje Miku i zna da nije namjerno istukao Evicu: «Ja, Mika, bez tebe ne idem. Jer ja tebe poznam. Dobar si ti čovjek…ti skrbiš za svoju djecu…Evici sam našla u krevetu onu škatulju bombona pa sam pomislila: Evo kako on nju voli i kako misli na nju…Dobar si ti, ali za piće nisi. Tebi piće uzme pamet, pa ne znaš što radiš…Dođi, Mika moj, dođi…Bit će nam lakše kad ti budeš s nama, a i tebi će biti lakše, vidjet ćeš.» Na kraju se Mika pokaje: «Uzdahnuo je i stisnuo ženi ruku:-Idi ti kući, a mene još ostavi…Jer kako bih ja?…Oh! Oh!
Pokrio je drugom rukom lice i stao plakati. (…) –Kriv sam, kriv…Oh!-zastenjao je Mika duboko uzdahnuvši. (…) Mika je popustio. Polagano je ustao propištivši kroz plač što mu je sjedio u prsima:-Težak je to korak…oh, oh!»
SPOREDNI LIKOVI: Sporedni likovi u omom djelu su: Jankić, Evica, Mikini dječaci, Mikina žena Lucija, Štef…
Evica mi je najdraža od sporednih likova, jer i u najtežim trenucima ne mrzi oca zbog onog što joj je napravio nego ga voli i više nego prije.
MIŠLJENJE O DJELU: Ovo djelo mi se jako svidjelo. Po meni je pisac realno opisao vrijeme u kojem je živio Mika-kada su vladali jad i siromaštvo i preživljavalo se na razne načine. Tada je sirotinja jako patila, a jedina utjeha im je bilo piće. Tako je bilo i s Mikom, glavnim likom ove pripovijetke. Pretukao je svoju mezimicu Evicu za vrijeme pijanstva. Jedino što mi se u ovom djelu ne sviđa je to što je Evica preminula. Ja bih voljela da je preživjela, te da je kako je Mika maštao postala jako bogata i cijenjena.
- 16:32 -
Komentari (52) - Isprintaj - #
